Digitalna kultura utor.com/kratka-povijest-gifa
Danas se bavimo jednim od glavnih alata internetskoga humora, bez kojega bi današnji internet bio gotovo nezamisliv - his majesty The GIF.
GIF je akronim za Graphics Interchange Format. To je 8-bitni (1 piksel je 1 bajt) bitmap grafički format koji koristi paletu od 256 boja (usporedbe radi, JPEG ima 16,7 milijuna boja). Format ne podržava zvuk te se vrti u loopu (nije ga potrebno pokrenuti, niti se može zaustaviti). GIF i XBM bili su prije JPEG-a standardni formati za slike. Crno-bijeli XBM format podlegao je zubu vremena, dok se GIF, zahvaljujući svojoj animiranosti, zadržao.
Prvi GIF nastao je 15. lipnja 1987. godine. Internetska predaja kaže da je na prvome GIF-u bio avion, no izgubio se u bespućima internetske povijesti pa ga možemo samo zamišljati. Je li polijetao? Slijetao? Kamo je išao? Tko će znati…
U prvim godinama svoga postojanja GIF-ovi su prije svega služili za animirane „Under construction“ obavijesti na nedovršenim internetskim stranicama.
A onda je došla rasplesana beba iz 1996., prvi viralni GIF. Napravio ga je developer John Woodell kako bi demonstrirao proces prebacivanja iz videoformata u format GIF-a. Podijelio je GIF svojim kolegama i animacija se uskoro proširila webom. Dotična beba imala je svojih pet minuta slave i u formatu TV serije, kada se pojavljivala kao halucinacija odvjetnice Ally McBeal.
Ipak, GIF-ovi su sve do 2010. živjeli tek na marginama interneta, kada su ih stranice poput Tumblra i 4chana te nagli procvat društvenih mreža lansirale na sam vrh weba.
Godine 2012. oksfordski je rječnik riječ GIF izabrao za riječ godine. Iako vrlo popularna, već se godinama lome koplja u vezi s tim kako se GIF zapravo točno izgovara. Jedan tabor zagovara da se riječ GIF čita s običnim G, baš kao u riječi Graphics, dok se drugi zaklinje da je jedini pravilni izgovor „đif“. Prijeporu je na kraj stao Steve Wilhite, jedan od tvoraca GIF-a, kada je 2013. pri preuzimanju Webby nagrade za životno djelo svima poručio da se pravilno izgovara „đif“. No, mnoge ni to nije sasvim uvjerilo pa će tako većina nas nastaviti GIF nazivati „gifom“, a ne „đifom“ (eksperimenta radi, pokušajte sljedeći put u razgovoru ispravno izgovoriti riječ i otrpjeti reakciju okoline). Prema istraživanju stranice Mashable, tek 30 % ljudi na svijetu GIF izgovara kao „đif“.
Jedna od glavnih karakteristika GIF-a njegova je non-click animacija koju ne treba pokretati internetski korisnik, što ga čini mnogo jednostavnijim i uspješnijim (na internetu je, naime, jedan običan klik na play isto kao i tri kilometra hoda u stvarnome životu).
Najpoznatije podvrste GIF-a, kada je riječ o formi, su cinemagraph i wiggle stereoscopy. Cinemagraph je GIF koji na prvi pogled nalikuje statičnoj snimci ili čak fotografiji, s iznimkom jednoga dinamičnog detalja koji se zamijeti možda tek na drugi pogled.
Druga zanimljiva kategorija je tzv. wiggle stereoscopy, koja nalikuje 3D snimci i nastaje kombinacijom dviju slika, od kojih je jedna izrađena za lijevo, druga za desno oko. Njihovim spajanjem u jednu sliku nastaje iluzija trodimenzionalnosti, odnosno dubine.
GIF-ovi su prodrli i u svijet umjetnosti. Primjerice, postoje GIF-umjetnici poput Davidopea koji izrađuje grafički zanimljive (najčešće crno-bijele i iznimno kontrastne) GIF-ove, za čiju mu izradu treba od dva do šest sati po GIF-u. Neke galerije čak su počele i izlagati GIF-ove, poput londonske Photographers’ Gallery koja je na izložbi Born in 1987.: The Animated GIF predstavila 40-ak GIF-ova umjetnika iz različitih disciplina.
GIF je postao i neizostavan dio suvremenoga online novinarstva, a prihvatili su ga i neki ozbiljni mediji. Godine 2012. Buzzfeed i New York Times najbolje trenutke Olimpijskih igara u Londonu predstavili su u formatu GIF-a, a britanski Guardian njima je iste godine sažeo predsjedničku utrku u Americi.
U svibnju 2015. konačno je i Facebook počeo podržavati format GIF-a.
Izvori gifova: giphy.com
